Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina,
koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 13. prosinca 2002.
Broj: 01-081-02-3955/2
Zagreb, 19. prosinca 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska u skladu sa:
– Ustavom Republike Hrvatske
– načelima Povelje Ujedinjenih naroda,
– Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim
paktom o građanskim i političkim
pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,
– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i
suradnju, Pariškom Poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se
odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o
ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj
dimenziji,
– Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i
temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,
–
Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,
Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravima
djeteta,
–
Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju
vjere i uvjerenja,
–
Konvencijom o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete,
–
Deklaracijom UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i
jezičnih manjina,
–
Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe,
–
Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima,
–
Europskom poveljom o lokalnoj /mjesnoj/ samoupravi,
–
Instrumentima SEI za zaštitu manjinskih prava,
–
Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom
životu
obvezuje
se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i
sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota
svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.
Članak
2.
Pored
ljudskih prava i sloboda koje su priznate ustavnim odredbama, Republika
Hrvatska priznaje i štiti i sva ostala prava predviđena u međunarodnim
dokumentima iz članka 1. ovoga Ustavnog zakona, ovisno o iznimkama i
ograničenjima predviđenim ovim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi,
boji kože, jeziku, vjeroispovjesti, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom
i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu
naslijeđenom rođenjem ili po nekoj drugoj osnovi sukladno članku 14. i 17.
stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Članak
3.
(1)
Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnjem tekstu:
pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv
su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potrebnu potporu i
zaštitu, uključujući pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina.
(2)
Etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i
tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.
Članak
4.
(1)
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima: pravo slobodno se izjasniti da je
pripadnik neke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; pravo ostvarivati sam
ili zajedno s drugim pripadnicima te nacionalne manjine ili zajedno s
pripadnicima drugih nacionalnih manjina prava i slobode propisane ovim Ustavnim
zakonom i druga manjinska prava i slobode propisana posebnim zakonima.
(2)
Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju, jednako kao i drugi građani Republike
Hrvatske, prava i slobode utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, te prava i
slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(3) Prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i
prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana posebnim zakonima,
nacionalne manjine i njihovi pripadnici ostvaruju na način i pod uvjetima
propisanim ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(4) Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na
pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se
jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.
(5) Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja
omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju
nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili
ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim
zakonima.
(6) Ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom je moguće
ostvarivanje određenih prava i sloboda utvrditi ovisno o brojčanoj
zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na
nekom njenom području, stečenim pravima i međunarodnim ugovorima koji, sukladno
Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Članak 5.
Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je
skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na
teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna
i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za
očuvanjem tih obilježja.
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska može s drugim državama sklapati
međunarodne ugovore kojima će urediti pitanja prava i sloboda pripadnika
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(2)
Prilikom sklapanja međunarodnih ugovora iz stavka 1. ovog članka Republika
Hrvatska će se zalagati da se njima stvaraju i unaprjeđuju uvjeti potrebni za
održavanje i razvijanje kulture pripadnika nacionalnih manjina, te očuvanje
bitnih sastojnica njihove samobitnosti, odnosno njihove vjere, jezika,
tradicije i kulturne baštine.
Članak 7.
Republika
Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih
manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje
pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to određeno ovim Ustavnim zakonom
ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina,
naročito:
1.
služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj
uporabi;
2. odgoj
i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
3.
uporabu svojih znamenja i simbola;
4.
kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te
očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;
5. pravo
na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim
pripadnicima te vjere;
6.
pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog
priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
7.
samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
8. zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i
lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom
životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih
manjina;
10. zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može
ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona
kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se
tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i
hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i
dijaloga među njima.
II. PRAVA I SLOBODE
Članak
9.
(1)
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo koristiti svoje prezime i ime na
jeziku kojim se služe, te da ono bude službeno priznato njima i njihovoj djeci
upisom u matične knjige i druge službene isprave, u skladu s propisima
Republike Hrvatske.
(2)
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se obrazac osobne iskaznice tiska
i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe.
Članak 10.
Pripadnici
nacionalnih manjina imaju pravo slobodno služiti se svojim jezikom i pismom,
privatno i javno, uključujući pravo na jeziku i pismu kojim se služe isticati
oznake, napise i druge informacije u skladu sa zakonom.
Članak
11.
(1)
Pravo je pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i
pismu kojim se služe.
(2)
Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalne manjine obavlja se u predškolskim
ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim ustanovama (u
daljnjem tekstu: školska ustanova) s nastavom na jeziku i pismu kojim se služe,
pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom o odgoju i obrazovanju na
jeziku i pismu nacionalnih manjina.
(3)
Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mogu se
osnivati, te odgoj i obrazovanje provoditi za manji broj učenika od onog koji
je propisan za školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu.
(4)
Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne
manjine uz opći dio obvezno sadrži dio čiji je sadržaj u vezi s posebnošću
nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i
kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
(5)
Pravo je i obveza učenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu
nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče hrvatski jezik i latinično
pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu.
(6)
Odgojno obrazovni rad u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu
nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda nacionalne manjine koji potpuno
vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine, odnosno nastavnici koji nisu iz
redova nacionalne manjine, a potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne
manjine.
(7) Visoka učilišta organiziraju provođenje programa
školovanja odgajatelja, učitelja i nastavnika za obavljanje poslova odgoja i
obrazovanja na jeziku i pismu kojim se služe nacionalne manjine u dijelu koji
sadrži posebnosti nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest,
zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
(8) Pripadnici nacionalnih manjina mogu radi provođenja
odgoja i obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina, na način i pod uvjetima
propisanim zakonima, osnivati predškolske ustanove, osnovne i srednje škole i
visoka učilišta.
(9) Učenicima školske ustanove na hrvatskom jeziku i
pismu omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine na način propisan
posebnim zakonom, prema utvrđenom nastavnom programu od strane nadležnog
središnjeg tijela državne uprave, uz osiguranje financijskih sredstava u
državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne samouprave.
Članak 12.
(1) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se
služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne
samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu
stanovnika takve jedinice.
(2) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se
služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviđeno
međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio
unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom
jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice područne (regionalne)
samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(3) Ostali uvjeti i način službene uporabe jezika i pisma
kojim se služe pripadnici nacionalne manjine u predstavničkim i izvršnim
tijelima i u postupku pred upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i
jedinica područne (regionalne) samouprave; u postupku pred tijelima državne
uprave prvog stupnja, u postupku pred sudbenim tijelima prvog stupnja; u
postupcima koje vode Državno odvjetništvo i javni bilježnici, te pravne osobe
koje imaju javne ovlasti, uređuju se posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina.
Članak 13.
Zakonom kojim se uređuje uporaba jezika i pisma
nacionalnih manjina i/ili statutima jedinica lokalne samouprave propisuju se
mjere koje omogućuju na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju
naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina očuvanje tradicijskih naziva i
oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja
od značaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Članak
14.
(1)
Slobodna je uporaba znamenja i simbola nacionalnih manjina i obilježavanje
praznika nacionalnih manjina.
(2) Uz
službenu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske nacionalne manjine mogu
isticati odgovarajuće znamenje i simbole nacionalnih manjina. Kada se izvodi
himna i/ili svečana pjesma nacionalne manjine, obvezatno se prije nje izvodi
himna Republike Hrvatske.
(3)
Jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave dužne su
statutom propisati službenu uporabu i način korištenja zastave i simbola
nacionalnih manjina.
Članak 15.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina radi očuvanja,
razvoja, promicanja i iskazivanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta mogu
osnivati udruge, zaklade i fundacije te ustanove za obavljanje djelatnosti
javnog priopćavanja, kulturne, izdavačke (nakladničke), muzejske, arhivske,
knjižnične i znanstvene djelatnosti.
(2) Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i područne
(regionalne) samouprave sukladno svojim mogućnostima, financiraju djelovanje
institucija iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Udruge, zaklade, fundacije i ustanove iz stavka 1.
ovoga članka mogu u nazivu iskazivati da su nacionalne manjine njihovi
osnivači.
Članak 16.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina, njihove udruge i vijeća
nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina slobodno održavaju
veze s narodom s kojim dijele ista etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska
obilježja, te s pravnim osobama sa sjedištem na području države tog naroda koje
obavljaju djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, nakladničke
(izdavačke) i humanitarne djelatnosti.
(2)
Udruge pripadnika nacionalnih manjina i vijeća nacionalnih manjina odnosno
predstavnici nacionalnih manjina mogu od tijela države naroda s kojim dijele obilježja
iz stavka 1. ovog članka i od pravnih osoba te države primati bez plaćanja
carine novine, časopise, knjige, filmove, videokasete, nosače zvuka, u
ograničenom broju primjeraka, koje koriste za svoje potrebe, i mogu ih, bez
plaćanja naknade, dijeliti pripadnicima nacionalne manjine.
(3)
Udruge pripadnika nacionalnih manjina mogu za pripadnike nacionalnih manjina
organizirati gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturnoumjetničkih grupa,
te organizirati druge kulturne i umjetničke priredbe i izložbe koje pridonose
obogaćivanju kulture i identiteta nacionalne manjine. U ovakvim slučajevima
strane osobe koje sudjeluju u provođenju priredbi i izložbi ne moraju imati
radnu dozvolu.
(4)
Pripadnici nacionalnih manjina mogu slobodno izražavati svoju vjersku
pripadnost i očitovati svoju vjeru te u skladu s tim pripadati vjerskoj
zajednici.
Članak
17.
(1) Na
temelju zakona i provedbenih propisa kojima se uređuju djelatnosti javnog
priopćavanja, proizvodnje i emitiranja radijskog i televizijskog programa, odgoja
i obrazovanja, muzejska, arhivska i knjižnička djelatnost, te zaštita i
očuvanje kulturnih dobara stvaraju se uvjeti za upoznavanje svih državljana
Republike Hrvatske, osobito djece i mladeži kroz sadržaj odgojnog i obrazovnog
rada i obvezne i izborne predmete obrazovanja, s poviješću, kulturom i vjerom
nacionalnih manjina.
(2) U
cilju ostvarivanja odredbe stavka 1. ovog članka poduzimat će se mjere koje će
pripadnicima nacionalnih manjina olakšati pristup medijima.
Članak
18.
(1)
Postaje radija i televizije na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju
zadaću promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi
i/ili emitirati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina
na jezicima nacionalnih manjina, stvaranje i emitiranje programa kojima se
potiče i unaprjeđuje održavanje, razvoj i iskazivanje kulturne, vjerske i druge
samobitnosti nacionalnih manjina, očuvanje i zaštita njihovih kulturnih dobara
i tradicije, te stvaranje i emitiranje programa kojima se pripadnici nacionalne
manjine na tom prostoru upoznaju s radom i zadaćama njihova vijeća nacionalnih
manjina i predstavnika nacionalnih manjina. Pravne osobe koje obavljaju
djelatnost javnog priopćavanja (tisak, radio i televizija) omogućit će udrugama
pripadnika nacionalnih manjina i institucijama nacionalnih manjina sudjelovanje
u stvaranju programa namijenjenog nacionalnim manjinama.
(2) U državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za sufinanciranje
programa radio i televizijskih postaja u njihovom vlasništvu namijenjenih
nacionalnim manjinama, sukladno mogućnostima i prema kriterijima koje utvrdi
Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine, odnosno
nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na
prijedlog vijeća nacionalnih manjina.
(3) U
cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na informiranje putem
tiska te radija i televizije na pismu i jeziku nacionalne manjine pripadnici
nacionalnih manjina, njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnici
nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati djelatnost javnog
priopćavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati radijski i televizijski
program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u skladu sa zakonom.
Članak
19.
(1)
Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na
zastupljenost u Hrvatskom saboru.
(2)
Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih
zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje
izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava
nacionalnih manjina.
(3)
Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske
sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri
zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim
se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
(4)
Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske
sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri
zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se uređuje
izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
Članak
20.
(1)
Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na
zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave i
predstavničkim tijelima jedinica područne (regionalne) samouprave.
(2) Ako
u predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog
prava ne bude izabran bar jedan član pripadnik neke od nacionalnih manjina koje
u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluju s više od 5%, a s manje od
15%, broj članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave povećat će
se za jednog člana, a izabranim će se smatrati onaj pripadnik nacionalne
manjine koji nije izabran prvi po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na
izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela
jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno.
(3) Ako u predstavničkom tijelu jedinice lokalne
samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost
onoliko članova pripadnika nacionalne manjine, koja u stanovništvu jedinice
lokalne samouprave sudjeluje s najmanje 15%, koliko osigurava zastupljenost
pripadnika te nacionalne manjine srazmjerno njenom udjelu u stanovništvu
jedinice lokalne samouprave, broj članova predstavničkog tijela jedinice
povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a
izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu izabrani, po
redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se
uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije
drugačije određeno.
(4) Ako u predstavničkom tijelu jedinice područne
(regionalne) samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana
zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne manjine koja u stanovništvu
te jedinice sudjeluje s više od 5%, koliko im osigurava zastupljenost srazmjerno
njihovom udjelu u stanovništvu jedinice područne (regionalne) samouprave, broj
članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban
da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici
određene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake
liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog
tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nije drugačije određeno.
(5) Ako se ni primjenom odredbi stavaka 2. i 3. ovoga
članka ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u
predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave, odnosno ako se ni primjenom
odredbi stavka 4. ovoga članka ne postigne zastupljenost predstavnika
nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice područne (regionalne)
samouprave, u skladu s ovim odredbama, u jedinici samouprave raspisat će se
dopunski izbori.
(6) Kandidiranje i izbor članova predstavničkog tijela
jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave
prema odredbama stavaka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka uređuje se zakonom kojim
se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave.
(7) Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine
radi provođenja odredbi ovoga članka mjerodavni su službeni rezultati popisa
stanovništva. Prije svakih izbora službeni rezultati popisa stanovništva o
broju pripadnika nacionalnih manjina u jednici lokalne samouprave odnosno
jedinici područne (regionalne) samouprave usklađuju se s eventualnim promjenama
registriranim u posljednjem potvrđenom popisu birača te jedinice.
Članak
21.
Jedinice
lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave u kojima
pripadnici nacionalnih manjina ne čine većinu stanovništva mogu svojim
statutima odrediti da se u predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave
odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave biraju pripadnici nacionalnih
manjina ili veći broj pripadnika nacionalnih manjina nego što proizlazi iz
njihovog udjela u ukupnom stanovništvu jedinice.
Članak
22.
(1) U
jedinici lokalne samouprave i jedinici područne (regionalne) samouprave (u
daljnjem tekstu: jedinica samouprave) u kojoj se prema odredbama ovog Ustavnog
zakona treba osigurati srazmjerna zastupljenost članova njenog predstavničkog
tijela iz reda pripadnika nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost
predstavnika nacionalne manjine u njenom izvršnom tijelu.
(2) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se
zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno
odredbama posebnog zakona, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih
manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne
uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima.
(3) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se
zastupljenost u tijelima uprave jedinica samouprave sukladno odredbama posebnog
zakona kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava i sukladno
stečenim pravima.
(4) U popunjavanju mjesta iz stavka 2. i 3. ovoga članka,
prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina.
III. VIJEĆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA U
JEDINICAMA SAMOUPRAVE
Članak 23.
S ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja
nacionalnih manjina u društvu pripadnici nacionalnih manjina biraju, na način i
pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom, svoje predstavnike radi
sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i
predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.
Članak 24.
(1) U jedinicama samouprave na čijem području pripadnici
pojedine nacionalne manjine sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu
jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi
više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama područne
(regionalne) samouprave na čijem području živi više od 500 pripadnika
nacionalne manjine, pripadnici svake takove nacionalne manjine mogu izabrati
vijeće nacionalnih manjina.
(2) U vijeća nacionalnih manjina općine bira se 10 članova,
u vijeća nacionalnih manjina grada bira se 15, a u vijeće nacionalnih manjina
županije bira se 25 članova pripadnika nacionalne manjine.
(3) U slučajevima kada nije ispunjen barem jedan od
uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za izbor vijeća nacionalnih manjina, a na
području jedinice samouprave živi najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine,
za područje ovakove jedinice samouprave bira se predstavnik nacionalnih
manjina.
(4) Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina
odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge
nacionalnih manjina ili najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s područja
općine, odnosno 30 s područja grada i 50 s područja županije.
(5) Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstavnici
nacionalnih manjina biraju se neposredno tajnim glasovanjem za razdoblje od
četiri godine, a na postupak izbora i druga pitanja u svezi s njihovim izborom
shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izbor članova
predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.
(6) Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine
radi provođenja odredbi ovoga članka mjerodavan je popis stanovništva
korigiran (uvećan ili umanjen) za onaj broj birača koji su upisani ili brisani
iz popisa birača koji se sastavlja radi izbora članova predstavničkih tijela
jedinica lokalne samouprave.
Članak 25.
(1) Vijeće nacionalne manjine je neprofitna pravna osoba.
Svojstvo pravne osobe stječe upisom u registar vijeća nacionalnih manjina kojeg
vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
(2) Za svoje obveze vijeće nacionalne manjine odgovara
svojom cjelokupnom imovinom.
(3) Naziv vijeća nacionalne manjine mora biti na
hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te na jeziku i pismu kojim se služi
nacionalna manjina koja je osnovala vijeće.
(4) Naziv vijeća nacionalne manjine mora sadržavati
oznaku nacionalne manjine i oznaku područja za koje je izabrana.
(5) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će
pravilnikom sadržaj registra vijeća nacionalnih manjina i način njegova
vođenja, te obrazac zahtjeva za upis u registar vijeća nacionalnih manjina.
Članak 26.
Članovi vijeća nacionalne manjine tajnim glasovanjem
biraju predsjednika vijeća. Vijeće nacionalne manjine bira i osobu koja će
zamjenjivati predsjednika vijeća u slučaju njegove odsutnosti ili
spriječenosti.
Članak 27.
(1) Vijeće nacionalne manjine donosi program rada,
financijski plan i završni račun, te statut kojim se uređuju pitanja od značaja
za rad vijeća.
(2) Predsjednik vijeća nacionalne manjine predstavlja i
zastupa vijeće, saziva sjednice vijeća i ima prava i obveze određene statutom
vijeća.
(3) Statut, program rada, financijski plan i završni
račun vijeće nacionalne manjine donosi većinom glasova svih članova.
(4) Statut, financijski plan i završni račun vijeća
nacionalnih manjina objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne ili
područne (regionalne) samouprave za čije je područje osnovano.
Članak 28.
(1) Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad
vijeća nacionalnih manjina, uključujući sredstva za obavljanje administrativnih
poslova za njihove potrebe, a mogu osigurati i sredstva za provođenje određenih
aktivnosti utvrđenih programom rada vijeća nacionalne manjine.
(2) Sredstva za ostvarivanje određenih programa vijeća
nacionalnih manjina mogu se osigurati i u državnom proračunu Republike
Hrvatske.
Članak 29.
(1) Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari od
svoje imovine; od donacija, poklona, nasljedstva; ili po drugom osnovu, mogu se
koristiti samo za djelatnosti i poslove od značaja za nacionalnu manjinu utvrđenih
u programu rada vijeća nacionalne manjine.
(2) Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari iz
državnog proračuna Republike Hrvatske ili proračuna jedinice samouprave mogu se
koristiti isključivo za namjene određene proračunom i zakonom, odnosno odlukom
kojima se uređuje izvršenje proračuna, odnosno za namjene, kada se radi o
sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske, koje odredi Savjet za
nacionalne manjine.
(3) Kada
vijeće nacionalne manjine nabavlja robe ili usluge ili izvodi radove sredstvima
iz stavka 2. ovoga članka može ih koristiti samo pod uvjetima i na način
propisan Zakonom o javnoj nabavi.
Članak
30.
(1)
Članovi vijeća nacionalne manjine svoje dužnosti obavljaju, u pravilu, na
dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara.
(2)
Članovi vijeća nacionalne manjine iz sredstava vijeća mogu primati samo naknadu
troškova koje su imali u obavljanju poslova za vijeće i nagradu, za mjesečno
ili neko drugo razdoblje ako to odobri i do visine koju odobri ministar
nadležan za opću upravu.
Članak
31.
(1)
Vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo:
–
predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja
nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, uključujući davanje
prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu
manjinu tijelima koja ih donose;
– isticati kandidate za dužnosti u tijelima
državne uprave i tijelima jedinica samouprave;
– biti obaviješteni o svakom pitanju o kome će
raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se
položaja nacionalne manjine;
– davati mišljenja i prijedloge na programe
radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene
nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.
(2)
Tijela jedinica samouprave svojim općim aktima uredit će način, rokove i
postupak ostvarivanja prava utvrđenih u stavku 1. ovoga članka.
Članak
32.
(1)
Poglavarstvo jedinice samouprave dužno je u pripremi prijedloga općih akata od
vijeća nacionalnih manjina osnovanih za njeno područje zatražiti mišljenje i
prijedloge o odredbama kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina.
(2) Ako
vijeće nacionalne manjine smatra da je opći akt jedinice samouprave ili neka
njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima
kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina, dužna je o tome odmah
obavijestiti ministarstvo nadležno za opću upravu. Obavijest o tome uputit će i
poglavarstvu jedinice samouprave i Savjetu za nacionalne manjine.
(3)
Ministarstvo nadležno za opću upravu, ako ocijeni da je opći akt iz stavka 2.
ovoga članka ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu
ili posebnim zakonima kojima se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina,
obustavit će, u roku od osam dana, njegovu primjenu.
(4)
Odluka o obustavi od primjene dostavlja se bez odgađanja općinskom načelniku,
gradonačelniku, odnosno županu, predsjedniku predstavničkog tijela koje je opći
akt donijelo, a obavijest o donošenju odluke dostavlja Savjetu za nacionalne
manjine i vijeću nacionalne manjine na temelju čije je obavijesti odluka
donijeta.
(5)
Ministarstvo nadležno za opću upravu proslijeđuje Vladi Republike Hrvatske
odluku o obustavi od primjene općeg akta s prijedlogom za pokretanje postupka
za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pred Ustavnim sudom Republike
Hrvatske i o tome obavještava jedinicu samouprave.
(6)
Obustava od primjene općeg akta prestaje ako Vlada Republike Hrvatske ne
pokrene postupak iz stavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od dana zaprimanja
odluke iz stavka 5. ovoga članka.
Članak
33.
(1) Dva
ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici lokalne
samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim
jedinicama lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina
osnovanih u istoj jedinici područne (regionalne) samouprave te dva ili više
vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim jedinicama područne
(regionalne) samouprave mogu radi usklađivanja ili unaprjeđivanja zajedničkih
interesa osnovati koordinacije vijeća nacionalnih manjina.
(2)
Vijeća nacionalnih manjina kroz koordinaciju vijeća nacionalnih manjina
usaglašavaju stavove o pitanjima iz svog djelokruga.
(3)
Vijeća nacionalnih manjina mogu koordinaciju vijeća nacionalnih manjina
ovlastiti da poduzima u njihovo ime pojedine mjere iz članka 31. ovoga Ustavnog
zakona.
(4)
Smatra se da su vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne)
samouprave osnovale koordinaciju vijeća nacionalnih manjina za područje
Republike Hrvatske kada je sporazumu o osnivanju ove koordinacije pristupilo
više od polovine vijeća nacionalnih manjina područne (regionalne) samouprave.
(5)
Koordinacija vijeća nacionalnih manjina koju su vijeća nacionalnih manjina jedinica
područne (regionalne) samouprave osnovale za područja Republike Hrvatske može
donositi odluke o znamenju i simbolima nacionalnih manjina i način
obilježavanja praznika nacionalnih manjina uz suglasnost Savjeta za nacionalne
manjine.
Članak
34.
(1) Predstavnik
nacionalne manjine svoje poslove obavlja pod nazivom koji mora biti na
hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu kojim se služi
nacionalna manjina koja ga je izabrala i koji sadrži oznaku područja za koje je
izabran.
(2)
Predstavnik nacionalne manjine otvara račun sredstava koja se koriste za
ostvarivanje manjinskih prava na području jedinice lokalne samouprave za koju
je izabran, za financijski plan korištenja tih sredstava i završni račun tih
sredstava. Financijski plan i završni račun sredstava koja se koriste za
ostvarivanje manjinskih prava objavljuju se u službenom glasilu jedinice
lokalne samouprave za čije područje je izabran manjinski predstavnik.
(3) Na
predstavnika nacionalne manjine te njegove ovlasti i obveze odgovarajuće se
primjenjuju odredbe članaka 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Ustavnog
zakona.
IV. SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE
Članak 35.
(1) Osniva se Savjet za nacionalne manjine, radi
sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito
radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u svezi s
ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina. U tom cilju
Savjet surađuje s nadležnim državnim tijelima i tijelima jedinica samouprave,
vijećima nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina,
udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti
kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode.
(2) Savjet za nacionalne manjine ima pravo:
– predlagati
tijelima državne vlasti da rasprave pojedina pitanja od značenja za nacionalnu
manjinu, a osobito provođenje ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su
uređena manjinska prava i slobode;
– predlagati tijelima državne vlasti mjere za
unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom
području;
– davati mišljenja i prijedloge o programima javnih radio
postaja i javne televizije namijenjenih nacionalnim manjinama, te o tretiranju
manjinskih pitanja u programima javnih radio postaja i javne televizije i
drugim sredstvima priopćavanja;
– predlagati poduzimanje gospodarskih, socijalnih i
drugih mjera na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenim
pripadnicima nacionalnih manjina kako bi se očuvalo njihovo postojanje na tim
područjima,
– tražiti i dobiti od tijela državne vlasti i tijela
lokalne i područne (regionalne) samouprave podatke i izvješća potrebna za
razmatranje pitanja iz svoga djelokruga;
– pozivati i tražiti nazočnost predstavnika tijela
državne vlasti i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, u čiju
nadležnost spadaju pitanja iz djelokruga Savjeta utvrđena ovim Ustavnim zakonom
i statutom Savjeta.
(3) Savjet za nacionalne manjine surađuje u pitanjima od
interesa za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj s nadležnim tijelima međunarodnih
organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i s
nadležnim tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj.
(4) Savjet za nacionalne manjine raspoređuje sredstva
koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.
Korisnici sredstava podnose Savjetu godišnja izvješća o trošenju sredstava koja
su im doznačena iz državnog proračuna, o čemu Savjet izvješćuje Vladu Republike
Hrvatske i Hrvatski sabor.
(5) Ako u roku od 90 dana od donošenja državnoga
proračuna, Savjet za nacionalne manjine ne donese odluku o rasporedu sredstava
iz stavka 4. ovoga članka, odluku o tome donosi Vlada Republike Hrvatske.
Članak 36.
(1) Članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada
Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine i to:
– sedam članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda
osoba koje predlože vijeća nacionalnih manjina,
– pet članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda
istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika iz reda osoba
koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, vjerske zajednice,
pravne osobe i građani pripadnici nacionalnih manjina.
(2)
Članovi Savjeta za nacionalne manjine su i zastupnici nacionalnih manjina u
Hrvatskom saboru.
(3)
Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koje
imenuje Vlada Republike Hrvatske iz redova članova Savjeta. Jedan od njih
obavezno je član Savjeta iz redova nacionalne manjine koja u ukupnom
stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%.
(4)
Prilikom imenovanja članova Savjeta za nacionalne manjine Vlada Republike
Hrvatske vodit će računa o udjelu pripadnika pojedinih nacionalnih manjina u
ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, kao i o tome da sastav Savjeta odražava
njihovu samobitnost i osobitost, te povijesne vrijednosti, etničku, kulturnu i
svaku drugu raznolikost.
(5)
Predsjednik i potpredsjednici Savjeta za nacionalne manjine svoju dužnost
obavljaju profesionalno, a predsjednik Savjeta je i predstojnik stručne službe
Savjeta.
(6) Za
obavljanje stručnih i administrativnih poslova za Savjet za nacionalne manjine
Vlada Republike Hrvatske osnovat će stručnu službu Savjeta i odrediti okvirni
broj njenih službenika i namještenika.
(7)
Savjet za nacionalne manjine ima statut koji donosi uz suglasnost Vlade
Republike Hrvatske. Statutom se pobliže uređuje djelokrug i organizacija rada
Savjeta.
(8)
Savjet za nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan, završni
račun i odluke o raspoređivanju sredstava koja se u državnom proračunu
osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.
(9)
Savjet za nacionalne manjine će donijeti pravilnik o unutarnjem redu stručne
službe Savjeta na prijedlog predsjednika Savjeta.
(10)
Savjet za nacionalne manjine odlučuje većinom svih članova.
(11)
Program rada Savjeta za nacionalne manjine, financijski plan i završni račun
sredstava Savjeta za nacionalne manjine, te akti kojima Savjet za nacionalne
manjine raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu osiguravaju za
potrebe nacionalnih manjina, objavljuju se u »Narodnim novinama«.
V. NADZOR
Članak 37.
(1) Ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina
zajamčenih Ustavom, ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima nadziru tijela
državne uprave u pitanjima iz svog djelokruga.
(2) Vlada Republike Hrvatske usklađuje rad tijela državne
uprave u primjeni ovog Ustavnog zakona i posebnih zakona koji uređuju pitanja
od značenja za nacionalne manjine.
(3) Najmanje jednom godišnje Vlada Republike Hrvatske
podnosi Hrvatskom saboru izvješće o provođenju ovoga Ustavnog zakona i o
utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe
nacionalnih manjina, a Savjet za nacionalne manjine Hrvatskom saboru odnosno
njegovom radnom tijelu u čijem je djelokrugu ostvarivanje prava nacionalnih
manjina podnosi polugodišnje izvješće o pitanjima koja su u djelokrugu Savjeta
te kvartalno izvješće o utrošku sredstava koja su u državnom proračunu
osigurana za potrebe nacionalnih manjina.
Članak 38.
(1) Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih
manjina u jedinici samouprave mogu zatražiti od nadležnog tijela državne uprave
da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima
su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela jedinica
samouprave u kojima su osnovane i da poduzmu mjere za zakonito postupanje tih
tijela, o čemu obavještava Savjet za nacionalne manjine koji je dužan o svom
stajalištu izvijestiti vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnika
nacionalnih manjina.
(2) Savjet za nacionalne manjine može zatražiti od Vlade
Republike Hrvatske da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i
posebnih zakona kojima su uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane
tijela državne uprave i da poduzme mjere za zakonito postupanje tih tijela.
(3) Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici
nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine imaju pravo, u skladu s
odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu
tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ako po vlastitoj ocjeni ili povodom
inicijative pripadnika nacionalne manjine smatraju da su povrijeđena prava i
slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana ovim Ustavnim zakonom i
posebnim zakonima.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 39.
(1) Odredba članka 19. ovoga Ustavnog zakona primjenjivat
će se od dana stupanja na snagu zakona kojim će sukladno ovoj odredbi biti
uređen izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
(2) Predstavnička tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave kojima je mandat u tijeku, a u kojima nije ostvareno
pravo na zastupljenost predstavnika manjina sukladno odredbama članka 20. ovoga
Ustavnog zakona, popunit će se odgovarajućim brojem članova pripadnika
nacionalnih manjina u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog
zakona.
Članak 40.
Ništa se u ovome Ustavnom zakonu neće tumačiti kao da
uključuje bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje
čina suprotnih temeljnim načelima međunarodnog prava, te posebice suverenosti,
jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti Republike Hrvatske.
Članak 41.
Ovim se Ustavnim zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava
nacionalnih manjina utvrđena međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu
Republike Hrvatske čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Članak 42.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Savjeta
za nacionalne manjine te predsjednika i potpredsjednike Savjeta najkasnije u
roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.
(2) Ako do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ne budu
osnovana vijeća nacionalnih manjina ili ako ta vijeća ne predlože Vladi
Republike Hrvatske kandidate za članove Savjeta za nacionalne manjine, Savjet
za nacionalne manjine činit će članovi imenovani prema odredbi članka 36.
stavka 1. podstavka drugog i članovi određeni prema odredbi članka 36. stavka
2. ovoga Ustavnog zakona.
(3) Do
osnivanja Stručne službe Savjeta za nacionalne manjine stručne i
administrativne poslove za Savjet za nacionalne manjine obavljat će Ured za
nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.
Članak
43.
(1)
Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti odredba članka 4.
stavka 1. točke 1. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina
(»Narodne novine«, br. 51/00.).
(2) Danom
stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje se primjenjivati odredba
članka 9. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, br. 33/01.) u dijelu u
kojem propisuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave
i jedinica područne (regionalne) samouprave iz reda pripadnika nacionalnih
manjina i prestaje važiti odredba članka 61. Zakona o izboru članova
predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Članak
44.
Danom
stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti Ustavni zakon o
ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili
manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 65/91., 27/92., 34/92. –
pročišćeni tekst, 51/00. i 105/00. – pročišćeni tekst).
Članak
45.
Ovaj
Ustavni zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
016– 01/02– 01/01
Zagreb, 13. prosinca 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.