HNV - Hrvatsko nacionalno vijeće republike Srbije  
   HRVATSKO NACIONALNO VIJEĆE U REPUBLICI SRBIJI 15. prosinac 2018. godine    


Broj posjeta: 698882






Iz drugih medija

| 15.04.2012.
Dr. Bačić: Još uvijek se borimo za ravnopravnost
 
Dr. Bačić: Još uvijek se borimo za ravnopravnostTo je samo povod za razgovor o sadašnjem stanju hrvatskoga naroda u Republici Srbiji, njegovim problemima i planovima, s predsjednikom tamošnjega Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slavenom Bačićem. Rođen je g. 1965. u Subotici, od oca Martina i majke Kate, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je kao najbolji student u svom naraštaju na Pravnome fakultetu u Novom Sadu g. 1988, magistrirao poslijediplomski studij pravno-povijesnoga smjera na Pravnom fakultetu u Beogradu te obranio disertaciju »Povjerenstveni statuti Subotice, Sombora i Novoga Sada s osvrtom na hrvatske slobodne kraljevske gradove« g. 2002. na Pravnome fakultetu u Osijeku. Najprije je bio asistent na Pravnome fakultetu u Novom Sadu, a danas s ocem radi kao odvjetnik u Subotici. Član je uređivačkoga odbora »Glasnika Odvjetničke komore Vojvodine«, glavni je urednik »Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca«, koji izlazi u Subotici, suradnik je hrvatskih glasila u Vojvodini: »Glas ravnice«, »Žig«, »Zvonik« i »Hrvatska riječ«. Autor je pedesetak znanstvenih radova iz pravne povijesti, povijesti bačkih Hrvata, Subotice i Vojvodine te manjinske problematike, i dobitnik nekoliko nagrada i priznanja. Predsjednik je Hrvatskoga akademskog društva iz Subotice, a od 2010. Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji.

Skrb o manjinskim pravima Hrvata

Dr. Bačiću, predstavite na početku krovnu hrvatsku udrugu u Srbiji kojoj ste predsjednik.

DR. BAČIĆ: Hrvatsko nacionalno vijeće je službeno predstavničko tijelo Hrvata u Republici Srbiji putem kojega ostvarujemo ustavom i zakonima garantiranu manjinsku samoupravu. Osnovano je na temelju Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji je 2002. donijela skupština Savezne Republike Jugoslavije u vrijeme ubijenoga Zorana Đinđića, kada je 198 izabranih predstavnika - elektora na izbornoj skupštini 15. prosinca 2002. u Subotici izabralo 35 vijećnika prvoga saziva HNV-a. Usputno, taj dan slavimo kao jedan od četiri službena praznika hrvatske manjine u Srbiji. Skupštinari su bili po jedan predstavnik hrvatskih udruga ili osobe koje su prikupile najmanje stotinu potpisa, a bili su iz Vojvodine i nekoliko njih iz Zemuna i Beograda. Sljedeći su izbori za manjinska vijeća u Srbiji održani nakon što je g. 2009. Skupština Srbije donijela Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Na skupštini 6. lipnja 2010. u Subotici izabrala su 134 predstavnika 29 vijećnika aktualnoga saziva HNV-a.

Opišite ukratko ciljeve i djelokrug rada Hrvatskoga nacionalnog vijeća.

DR. BAČIĆ: HNV skrbi o manjinskim pravima Hrvata u Vojvodini, Srbiji, na područjima kulture, informiranja, obrazovanja i službene uporabe hrvatskoga jezika, ali kroz odbore promičemo gospodarske i sportske aktivnosti, pratimo povrede manjinskih prava itd. Važna djelatnost su i naša osnivačka prava u tjedniku »Hrvatska riječ« i u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji se financiraju iz vojvođanskoga proračuna. I ono što je, vjerujem, poznato: sjedište ureda HNV-a je u Subotici, u zgradi koju je HNV kupio 2008. jer nam država nije osigurala prostor za rad, a imamo također i internetsku stranicu: www.hnv.org.rs.

Prosvjed beogradskome nadbiskupu bez odgovora

Teško je u jednome odgovoru opisati sadašnji položaj hrvatske manjine, ali, onako općenito, pokušajte u nekoliko riječi.

DR. BAČIĆ: Naš današnji položaj neusporediv je u odnosu na 1990-e kada je negirano postojanje Hrvata u Vojvodini i Srbiji, i kada su Hrvati, napose u Srijemu, bili objektom etničkoga čišćenja. Više hrvatskih sela je u potpunosti etnički očišćeno, kao npr. Kukujevci i Hrtkovci, ili djelomično kao Sot, srušene su dvije crkve, a više njih oštećeno itd. Iako su ta vremena, hvala Bogu, nepovratno iza nas, još uvijek ima incidenata na etničkoj osnovi koje policija ne procesuira, a naša manjinska zajednica, i kao nacionalna - hrvatska, i kao katolička još uvijek se bori za ravnopravnost, i to kako u odnosu na većinski narod tako i prema drugim manjinama.

Budući da je jezik jedna od temeljnih odrednica narodnosnog identiteta, recite nam nešto o njegovu statusu u Srbiji.

DR. BAČIĆ: U ovom razdoblju postigli smo da je hrvatski jedan od šest službenih jezika u ustanovama Autonomne Pokrajine Vojvodine, pa tako u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice djeluje i prevoditelj za hrvatski jezik u okviru Službe za prevodilačke poslove. Također je hrvatski službeni jezik na cijelom području Grada Subotice, te u selima Stara Bingula u općini Srijemska Mitrovica, Sonta u općini Apatin, te Bački Monoštor i Bački Breg na području Grada Sombora, te Sot i Batrovci u općini Šid. Međutim, iskustva u primjeni hrvatskog jezika u ovim selima su skromna, jer je riječ o uvođenju latiničnog pisma na srpskom jeziku, pa je službena uporaba značajnije zaživjela tek u Subotici. Hrvatski se jezik od pamtivijeka koristi u katoličkom bogoslužju u Subotičkoj i Srijemskoj biskupiji, međutim, na području Beogradske nadbiskupije u crkvama se koristi srpski jezik, iako su preko 90% vjernika zapravo Hrvati! Zato se hrvatski vjernici bune, i mi smo prosvjedovali kod beogradskoga nadbiskupa, ali odgovor nismo dobili.

Svi hrvatski učenici na katoličkom vjeronauku

Javnost je čula o sustavu obrazovanja na hrvatskome jeziku, pa nam ga ukratko opišite.

DR. BAČIĆ: Obrazovanje na hrvatskom najrazvijenije je u osnovnim školama, a prisutno je i u predškolskome odgoju, srednjim školama te jednoj crkvenoj visokoškolskoj ustanovi: u šest osnovnih škola u Subotici i okolici, u Tavankutu, Maloj Bosni i Đurđinu, u dvije subotičke srednje škole, u Hrvatskoj poznat kao model A nastave na manjinskim jezicima, i u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji »Paulinum« u Subotici te na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Fakultativni predmet »Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture«, u Hrvatskoj poznat kao model C, učenici slušaju u još nekoliko osnovnih škola u Vojvodini, u Žedniku, Sonti, Monoštoru, Plavnoj i Vajskoj, i izvan školskoga sustava srednjoškolci iz Srijemske Mitrovice u Hrvatskome kulturnom centru »Srijem - Hrvatski dom«. Međutim, još uvijek se malo roditelja opredjeljuje za tu mogućnost: ove školske godine nastavu na hrvatskom u subotičkim osnovnim školama polazi 308 učenika, u subotičkim srednjim školama, bez Biskupijske klasične gimnazije, sluša je 113 učenika, a fakultativni predmet »Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture« u svim vojvođanskim osnovnim školama sluša tek 418 učenika. Ističem da se skoro sva djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom opredjeljuju u školi za izborni predmet »Katolički vjeronauk«, za razliku od srpskih odjela u kojima se Hrvati češće opredjeljuju za izborni predmet »Građanski odgoj«. Moram reći da je upravo u obrazovanju za nas najteže stanje jer za deset godina od pokretanja nastave na hrvatskom, Srbija nije tiskala niti jedan udžbenik na hrvatskom. Jednako tako, za uvoz udžbenika iz Hrvatske, u čemu Srbija nije sudjelovala ni s jednim dinarom već jedino Republika Hrvatska ili HNV, postavljaju se administrativna ograničenja.

Primjer franjevačkoga samostana i pravoslavnoga manastira

Spomenuli ste financijske probleme, što u današnjoj općoj krizi i nije iznenađujuće. Imate li poseban razloga za to?

DR. BAČIĆ: U pravu ste, mi podjednako osjećamo sa svim drugim građanima teret gospodarske krize, ali ovdje je riječ o pravu na ravnopravnost u gospodarskoj situaciji, kakva god ona teška bila, za što ću podastrijeti konkretan primjer. Na kulturnome području prema dugim manjinama izrazita je naša neravnopravnost, jer iako je hrvatska zajednica, zajedno sa slovačkom, druga po brojnosti u Vojvodini, prošle su godine, a slično je i prijašnjih godina, od Pokrajinskoga tajništva za kulturu i javno informiranje Slovaci dobili 120%, Rumunji 45% a Rusini 35% više sredstava od Hrvata, iako nas je u Vojvodini isto koliko i Slovaka, dva puta više nego Rumunja, a 4 puta više nego Rusina. Takav je odnos i spomeničkoj zaštiti kulturnih i crkvenih objekata, pa se npr. u zaštitu najstarije vjerske građevine u Bačkoj - u franjevački samostan i crkvu u Baču, jedva nešto ulaže, a i to se onda nestručno radi, dok je u pravoslavni manastir u susjednim Bođanima istodobno uloženo deseterostruko više novca!

Dobro, ali pretpostavljamo da vam financijski pomaže i matična domovina.

DR. BAČIĆ: Točno, no potpora Hrvatske morala bi biti veća, ne samo financijska, jer redovita godišnja pomoć tek simbolično pokriva naše potrebe, unatoč tome što je prošle godine dala izvanredna sredstva, a pretprošle godine za kupnju udžbenika za nastavu na hrvatskome jeziku. Hrvatska još šalje učitelje koji u školama predaju hrvatski jezik, kako nemamo kadrova. Za vrijeme ministra Radovana Fuchsa dogovorene su besplatne školarine za doktorande Hrvate iz Vojvodine, što, unatoč obećanjima, nova vlada još ne realizira! Iako na terenu imamo značajnu pomoć hrvatskih diplomatskih predstavnika iz veleposlanstva u Beogradu i Generalnog konzulata u Subotici u zaštiti naših prava, voljeli bismo biti integralni dio hrvatske vanjske politike prema Srbiji, poput hrvatskih Srba koji su sastavni dio vanjske politike Beograda prema Zagrebu. Za to ne treba novca, već samo malo dobre volje i više osjećaja za sunarodnjake u susjednim zemljama! Srpske vlasti posve drukčije postupaju ako se za naše probleme zauzimaju hrvatski diplomati. Međutim, jedan od ključnih nedostataka hrvatske vanjske politike prema nama jest nepostojanje kontinuiteta diplomata na terenu, te je svakoj novoj diplomatskoj garnituri potrebno više vremena da upozna hrvatske zajednice i njihove probleme. Kada se u tom smislu sve napokon posloži i oni počnu djelovati kako se od njih očekuje, dolazi posve novi postav, i opet ispočetka ista priča.

Još uvijek oko 100.000 etničkih Hrvata

Svakako je zanimljiva »priča« o hrvatskim medijima u Srbiji.

DR. BAČIĆ: Najvažniji tiskani medij na hrvatskom je tjednik »Hrvatska riječ«, koji u Subotici izlazi od 2003, u okviru kojega izlaze i mjesečni podlisci »Hrcko« za djecu i »Kužiš« za mlade, međutim, za naš tjednik spomenuto pokrajinsko tajništvo izdvaja 20% manje dotacija u odnosu na slovačke, rumunjske ili rusinske tjednike! U Subotici izlazi i katolički mjesečnik »Zvonik« od 1994. te glasilo DSHV-a »Glas ravnice«, koje s prekidima izlazi od 1990, a ima i periodični podlistak Mladeži DSHV-a »Hrvatski majur«. HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora od 1998. tromjesečno izdaje list »Miroljub«, HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta od 1999. godišnjak »Gupčeva lipa«, udruga Pučka kasina 1878. iz Subotice od 2003. izdaje mjesečnik »Glasnik Pučke kasine«, a karmelski samostan u Somboru od 2009. dvaput godišnje glasilo Vicepostulature sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića »Otac Gerard«. Katolički kalendar »Subotička Danica« izlazi u Subotici od 1984, prije toga s prekidima od 1883. U Subotici od 1995. izlazi književni časopis »Klasje naših ravni«, isprva u izdanju Matice hrvatske Subotica, a danas u sunakladništvu s »Hrvatskom riječi«, a Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata od 2009. izdaje »Godišnjak za znanstvena istraživanja«. Na Radiju Subotica od kraja 1998. djeluje uredništvo na hrvatskom jeziku, koje svakodnevno emitira program na hrvatskom, danas trosatni, a dio vijesti objavljuje se na portalu www.suboticadanas.info. Na Radiju Bačka u Baču od 2005. jedanput tjedno emitira se, isprva jednosatna, a od prošle godine dvosatna emisija na hrvatskom »Zvuci bačke ravnice«, koju pripremaju članovi HKUPD-a »Dukat« iz Vajske. Na Radiju Sombor od 2009. emitira se tjedna jednosatna emisija »Glas Hrvata«, koju priprema HKD »Vladimir Nazor« iz Stanišića. Od ožujka 2010. na drugome programu Televizije Vojvodina od ponedjeljka do subote emitira se desetominutni TV-dnevnik na hrvatskom jeziku. Prošloga je mjeseca na trećem programu Radija Novi Sad, koji emitira program na manjinskim jezicima, počelo je emitiranje polusatne tjedne emisije na hrvatskom.

Ne smijemo zaobići ni neke osnovne brojidbene podatke o Hrvatima u Srbiji.

DR. BAČIĆ: Po popisu stanovništva iz 2002, deklariranih Hrvata ima 70.000, od čega u Vojvodini 56.000, u Beogradu 10.000, a u užoj Srbiji 4.000, što je, statistički gledano, 0,9% stanovništva u Srbiji i 2,8% u Vojvodini. Naše su procjene da ima više od 100.000 etničkih Hrvata, jer se mnogi od nas izjašnjavaju pod subetničkim imenima kao Bunjevci, nadnacionalnim kao Jugoslaveni, regionalnim kao Vojvođani ili kao neizjašnjeni i neopredijeljeni, jer najveća etnička distanca većinskoga naroda je prema Albancima i Hrvatima.

Srbijanska politika divide et impera

Mnoge u hrvatskoj javnosti zanimaju, a neke pomalo već i zamaraju, priče o Hrvatima Bunjevcima i Bunjevcima koji nisu Hrvati. Vi sigurno egzistencijalno drukčije gledate na taj problem.

DR. BAČIĆ: Karađorđevićevsku politiku da bački Bunjevci nisu Hrvati Tito je odmah poslije rata dokinuo, ali ju je obnovio Milošević, a pojedini Bunjevci ne-Hrvati bili su u vrhu njegova režima. Kao Miloševićevim saveznicima, Zoran Đinđić im je uskratio svaku potporu, da bi Vojislav Koštunica nastavio Miloševićevu politiku. Po zadnjem popisu oko 20.000 osoba deklariralo se kao Bunjevci, najveći dio iz razloga nacionalne mimikrije jer je u Srbiji puno lakše biti Bunjevac nego Hrvat, a manji dio iz uvjerenja, pri čemu je riječ o nacionalno mješovitim brakovima i nižim socijalnim slojevima bez izgrađene nacionalne svijesti. Znakovito je i da pripadnici te nehrvatske skupine nisu vjernici. Projekt izgradnje samosvojne bunjevačke nacije vode konzervativne srpske političke, kulturne i znanstvene elite. Temelj toga jest antihrvatstvo, što, osim političkih izjava, ilustrira i činjenica da Matica srpska, SANU (= Srpska akademija nauka i umetnosti) i srpski sveučilišni profesori normiraju bunjevački jezik - ovo rashrvaćivanje naše ikavice ima za cilj da se pokaže kako ikavica nije hrvatski dijalekt, već poseban jezik. Ravnatelji više subotičkih osnovnih škola forsiraju školski predmet »Bunjevački govor«, dok istodobno odbijaju ponuditi djeci izučavanje hrvatskoga jezika. Bunjevačko je pitanje samo dio šire državne politike fragmentacije manjina po načelu divide et impera.

izvor: www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=20291


 


Pogledajte foto galeriju