Vojislav Sekelj, rođen je 1946.godine u Subotici. Tu završava osnovnu školu. Upisuje školu «Učenika u privredi», zapošljava se i radi, a potom završava Višu tehničku školu, također u Subotici. Nakon diplomiranja radi na više mjesta: u «Elektroremontu» i u «Žišu» (željeznička industrijska škola), gdje je jedno vrijeme i direktor. Prelazi u MEŠC i predaje stručne predmete. Devedesetih godina prošloga stoljeća počinje se baviti novinarstvom, piše za glasilo «Glas ravnice». Jedno vrijeme biva i ravnatelj spomenutog glasila. Postaje dopisnik HINE i Radio Zagreba. Nemirni, a na oko staloženi duh, goni ga da pokrene subotički dvotjednik «Žig». List uspješno izlazi pet godina.

Bavi se Sekelj i društvenim i političkim radom. Uključuje se u rukovodna tijela «Dužijance», Hrvatskog kulturnog centra «Bunjevačko kolo» i Hrvatskog narodnog saveza. Član je Društva književnika Vojvodine i Hrvatske.

Vojislav Sekelj počinje pisati pjesme još u danima prvih ljubavi i zaljubljivanja. Puno čita. Počeo je,veli,s kič literaturom da bi ubrzo prešao na Hegela i njegovu «Fenomenologiju duha». Jasno, ništa ne shvaća, kako sam kaže, ali uporno čita.

Vojislav Sekelj, piše pjesme, romane, eseje, poetske drame i kritike. Sa pjesmama se prvi put javlja daleke 1967. godine. Prvu pjesmu objavljuje u tjedniku «Čik». Zatim objavljuje pjesme u Radio Subotici, «Rukoveti», «Poljima», «Savremeniku», «Reviji», «Oku», «Književnosti», «Subotičkim novinama» i tako redom i po drugim listovima i časopisima.

Prevođen je na mađarski, njemački, slovački, rumunjski, slovenski, makedonski, albanski, engleski, francuski...

Do sada je objavio sljedeće knjige: Zbirka pjesama «Djetinjstvo» 1972., « Sad znadeš sve» 1979., «Poljubac izdaje» 1988.. «Rič fali» 1991., «Daleka zvona» 1983., zbirka kritika «23 kritike »1988., drugo izdanje «Rič fali» 1993. i poetsku dramu «Uzmi dodaj» 2002. godine.