Baština
Fizička, opipljiva ili materijalna kulturna baština (nepokretna kulturna baština) uključuje građevine i povijesne lokalitete, spomenike, artefakte i dr. što se smatra vrijednim očuvanja za budućnost. U to su uključeni predmeti značajni za arheologiju, arhitekturu, znanost ili tehnologiju jedne kulture.
Projekt Bunjevački put križa koji je posljednjih godina aktivirao širu hrvatsku zajednicu u Vojvodini, bio je posvećen interpretaciji jednoga takvog složenog baštinskog sklopa, te predstavlja jedan od mogućih modela kako se mogu uspješno afirmirati razni aspekti vlastitoga lokalnog naslijeđa, koje je često složena cjelina, sačinjena od brojnih opipljivih i neopipljivih elemenata (graditeljstvo, likovna umjetnost, jezična baština, tradicijske vještine i prakse, običaji…), a ukazuje i na to kako se u postupku memoriranja naslijeđa puno toga može učiniti i samoinicijativno. U tom smislu takav model projekta, posvećen podsjećanju, obnovi i u određenome smislu revitalizaciji pasionske baštine, odnosno križeva krajputaša i prakse koja se veže uz njihovo postojanje, iščitava dio lokalne kulturne baštine sažet od materijalnih i nematerijalnih elemenata, točnije segmenata pasionske baštine vidljive i danas u prakticiranju ophoda križnoga puta te praksa podizanja križeva na otvorenome, uz rub ceste, na križanjima putova, njivama, grobljima. Pokazao se kao model strateškoga promišljanja segmenta kulturne baštine, odnosno kao ideja koja stimulira osvještavanje vlastitoga naslijeđa i koja kreira dodatne aktivnosti na raznim područjima kulture s ciljem njezine vidljivosti i prezentacije s idejom dugog trajanja.
Prema definiciji UNESCO-a pod nematerijalnom kulturnom baštinom podrazumijevaju se vještine, izvedbe, izričaji, znanja, umijeća, kao i instrumenti, predmeti, rukotvorine i kulturni prostori koji su povezani s tim, koje pojedine zajednice i pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Kulturna su baština neke sredine i korijeni koji govore o tome da su njihovi preci stvarali prostor u kome oni žive zajedno s njima, što je nezamjenjivo u određivanju kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Ta je baština izvor onih obavijesti koje smo sposobni iz nje iščitati, prenositi ih, odnosno interpretirati. Materijalna i nematerijalna dobra važna su sredstva vlastite afirmacije u multietničkim sredinama, a pokazuju kako su oni u tradicijskome kulturnom naslijeđu neraskidivo vezana.
Nematerijalna kulturna baština bogata je među Hrvatima u Vojvodini (Srbiji) u svim svojim regionalnim i subetničkim sastavnicama – i u srijemskih i u šokačkih i u bunjevačkih Hrvata – no još uvijek nije u cijelosti evidentirana i stručno obrađena. Izrada Kataloga razvojni je projekt i prvi korak u evidentiranju i sustavnome pristupu fenomenu nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini, Srbiji.
Izrada projekta Katalog nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini/Srbiji (NKBH/S) odvija se pod okriljem Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Centra za popis nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini/Srbiji, pristupa se terenskim istraživanjima i stvaranju baze podataka s ciljem njezine trajne zaštite, upisa u Registar kulturnih dobara Republike Srbije te eventualni upis na UNESCO-ovu listu čijoj je konvenciji o nematerijalnoj kulturnoj baštini Srbija pristupila 2010. godine. Izrada kataloga može se razumjeti kao prvi korak u evidentiranju nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini/Srbiji, a koje kao takvo prethodi i eventualnom modelu sustavne zaštite, obnove ili pak njegove praktične izvedbe. Niz aktivnosti kao što su izrada popisa baštinskih elemenata, istraživanje na terenu, pregled i proučavanje građe pohranjene u javnim i privatnim zbirkama, prikupljanje fotodokumentacije i videozapisa, dokumentiranje trenutačnoga stanja danoga prijedloga na terenu i dr. osnovni su postupci kojima se može skicirati realno stanje stvari.
Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe Hrvata u Vojvodini i izgradnja digitalne zbirke razvojni je projekt koji omogućuje veću dostupnost građe za istraživanja i objevljivanje tako stečenih znanja o hrvatskoj zajednici u Vojvodini. Razlog za pokretanje ovoga dugotrajnog projekta nedostupnost je i vrlo loše stanje građe, trenutačno rasute po mnogim crkvenim i privatnim pismohranama i arhivima. Dostupnost građe u funkciji je očuvanja pisane ostavštine, raznolike i vrijedne zavičajne građe, njene popularizacije, te zaštite izvornika od prekomjernoga korištenja u okviru raznih istraživačkih projekata.